Na sjeveru Bačke oko grada Subotice žive Bunjevci, koji su o ove krajeve doselili u 16. i 17. stoljeću bježeći pred najezdom Turaka. Vjeruje se da su ime  dobili po hercegovačkoj rijeci Buni odakle najvjerojatnije i vuku podrijetlo. Usprkos velikim asimilacijskim problemima Bunjevci su uspjeli sačuvati svoju autohtonu osobitost i neponovljivi folklorni izraz, koji je najviše izražen u nevjerojatnom bogatstvu narodnih plesova. Najčešće se pleše u trojkama i raznim oblicima kola. Posebnu pozornost plijeni nadmetanje plesača u želji da  izvedu što teži i atraktivniji plesni korak kako bi i tim zadobili naklonost djevojaka. Nekad su ovi momački plesovi pravi biseri folklornog  plesnog umijeća i često su na granici virtuoziteta. Obrađeni su slijedeći plesovi: malo bunjevačko  kolo, srdim se dušo, i momačko kolo.

Materijal za izradu svojih narodnih nošnji bogate Bunjevke kupovale su nekada u lionskim tvornicama svile u Francuskoj. Isto tako izuzetnu vrijednost imaju tzv. bijeli šlingeraji – domaće rubine koje su vrijedne Bunjevke same izrađivale za najsvečanije prigode.

Djevojke oko pasa nose široku svilenu vrpcu tzv.  igrač, koja je vezana u veliku mašnu.

Na nogama razigranih plesača su zvečke, posebna vrsta praporaca čiji zvučni efekti pojačavaju ritam plesa.

• Koreografija: Milan Milišić Zečević
• Glazbena obrada: Duško Topić