Postoje četiri osnovna elementa koji usporedno doprinose umjetničkoj vrijednosti programa HKUD “Valpovo 1905″. To su:
– izvorni narodni plesovi prilagođeni scenskom izvođenju;
– njegovanje širokog spektra izvornih narodnih napjeva;
– suvremena prilagodba narodne glazbe s upotrebom tradicionalnih narodnih instrumenata;
– širok izbor neprocjenjivo vrijednih narodnih nošnji.
Upravo ovaj posljednji element je osnova vizualnog doživljaja i umjetničkog dosega ovih zaljubljenika u tradicijsku kulturu svog naroda. HKUD “Valpovo 1905″ ima u svom fundusu veliki broj narodnih nošnji. Istina, veliki broj nisu originali nego uspješne rekonstrukcije ali to ne umanjuje njihovu umjetničku i upotrebnu vrijednost. Za njihov opis potrebno je mnogo vremena, prostora i literarnih sposobnosti. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim osnovnim podacima o porijeklu ovih narodnih kostima, materijalu za njihovu izradu te o životnim i drugim okolnostima u kojima su nastali.
HKUD “Valpovo 1905″ njeguje isključivo folklor hrvatskog naroda pa su i nošnje koje na svojim nastupima koristi ovaj ansambl porijeklom iz folklornih područja naseljenih Hrvatima: panonska, dinarska, jadranska te djelomično alpska zona.
Bogatstvom ukrasa, nakita te izdržljivošću materijala panonska narodna nošnja predstavlja pravi odraz obilja i plodnosti Panonske ravnice. Na ovom području se od davnina uzgaja lan i konoplja koji su bili osnovni materijal za tkanje platna od koga je izrađivana narodna nošnja. Zanimljivo je da je do danas većina ovih kostima sačuvala svoj osnovni oblik i kreativni izraz narodnog umjetnika. Najčešći ukrasi su jednobojni ili višebojni cvjetni motivi kod kojih je dominantna crvena boja. To je slučaj sa posavskim, (područje uz rijeku Savu), prigorskim, podravskim (područje uz rijeku Dravu) te nošnjama iz Slavonije i Baranje. Nošnje iz sela Južne Valpovštine, kao i one koje nose Hrvati Bunjevci u Sjevernoj Bačkoj bitno se razlikuju u obliku, kroju, ukrasima te posebno materijalima korištenim za njihovu izradu. Proizvodnja osnovnih materijala (tkanje, pletenje), izrada (krojenje i šivanje) te ukrašavanje (vezenje, izrada čipki, šlinganje i sl.) je bio isključivo ženski posao, dok su muškarci sudjelovali u izradi drugih, za izradu težih dijelova nošnje (obuća, vuneni ogrtači, metalni nakit i sl.) Karakteristična obuća panonske regije je opanak, a načinjen je od kože sušene na suncu. U zimsko vrijeme nosili su se ogrtači od ovčje kože zvani kožuh. Oglavlja udanih žena su raznih boja i oblika karakterističnih za pojedina područja: poculice, šamije, džege i sl. dok su djevojke svoju specifično uređenu kosu ukrašavale vijencima i drugim cvjetnim nakitom.
Dinarska regija smještena je između panonske i jadranske . Riječ je o planinskom području čiji se klimatski uvjeti i ekonomska razvijenost uveliko razlikuju od plodne Panonske ravnice pa je za očekivati da su i njihove nošnje sasvim drugačije. U prošlim vremenima glavna gospodarska grana ovog područja je bilo stočarstvo. Nošnje su sačuvale relativno jednostavan oblik adekvatan ekonomskoj moći njihovih vlasnika. Osnovni materijal za izradu odjeće je vuna najčešće u svojoj prirodnoj bijeloj, crnoj ili sivoj boji. Stanovništvo ovih krajeva se u svakodnevnom životu moralo nositi sa brojnim nedaćama koje su donosili ovi često surovi predjeli. Teška vunena odjeća ukrašena metalnim nakitom (ogrlice, dugmad, toke, kopče za remen i dr.) pojačavaju opći dojam zdravlja, epskog junaštva i snage stanovnika ovog kraja. Žensku nošnju karakteriziraju razni oblici prsluka, dugih ogrtača, vunenih pregača, kapa, rubaca i remena. Utjecaju dinarske nošnje vidljivi su danas i u nekim jadranskim predjelima. Tipičan primjer dinarske nošnje u HKUD “Valpovo 1905″ su kostimi koje nose plesači izvodeći Vrličko kolo ili plesove iz Sarajevskog polja.
Jadranska regija obuhvaća Jadransku obalu, otoke i Hrvatsko Primorje. U nošnjama ovog područja vidljiv je utjecaj prethodnih kulturnih razdoblja, posebice iz 15. i 16. stoljeća. Lan, svila i pamuk, kao i tanka obrađena vuna još uvijek su osnovni materijal za njihovu izradu. Dominiraju jednostavniji krojevi i oblici često u tamnim bojama (najčešće crna) pogotovo kada je riječ o nošnjama udanih žena. Osnovni model je modificirani i vremenu prilagođeni renesansni način odijevanja, karakterističan za gotovo čitavo mediteransko područje. Svojim oblikom, krojem i materijalom ova nošnja uz ples i cjelokupno držanje plesača upotpunjuje dojam urbanog, gotovo aristokratskog života i ponašanja stanovnika jadranske plesne zone. Sve ove elemente ima i tipična jadranska nošnja u koju su obučeni plesači HKUD “Valpovo 1905″ u izvedbi Starih splitskih plesova.